Govornici

Pozdravljam sve prisutne,

Ovom prilikom zelim se zahvaliti SARAJEVSKOJ TRIBINI i njenoj direktorici Sabihi Hadzimuratovic na pozivu u participiranju WORKSHOP-a na Bjelasnici, kao i ucescu na IV Internacionalnoj konferenciji "Obrazovanje za kulturu mira".

IDENTITET je jedna od tema o kojoj smo diskutovali na Bjelasnici, i jedan od osnovnih pojmova cije je rasvjetljavanje, hajmo reci, nuzno ukoliko je rijec o sukobu, prevazilazenju istog, te suzivotu.

Ova tema je zaintrigirala sve prisutne studente, cak i one koji su do tada bili ravnodusni, sto implicira da se radi o zivucoj i uvijek aktuelnoj temi bez obzira na pol, rasu, teritorijalnu pripadnost, stepen obrazovanja. Bicu toliko slobodna da kazem da je pitanje IDENTITETA egzistencijalno pitanje. Zasto? Zato sto je covjek bice kojem je urodena sklonost ka definisanju, klasifikovanju, dakle stvaranju oklopa. Tu svoju sklonost ispoljava kako prema vanjskom svijetu, tako i prema svom unutrasnjem. Jednostavno receno, covjek kao ravnodusno, emocionalno i instiktivno bice ima sustinsku potrebu da se ogradi prema svemu i da zauzme poziciju. Ukoliko to nije slucaj, covjek se osjeca izgubljenim, bespomocnim, jer nema svoje mjesto i funkciju u svijetu, te stoga predstavlja smetnju i potencijalnu opasnost za okolinu.

Potreba za identitetom je jedna opsta karakteristika ljudi kao razlicitih bica, a nacin na koji ce se jedan covjek identifikovati jeste jeste interna stavar, koja zasluzuje respekt! Ovo je kljucna tacka! Slozili smo se da je opredjeljenje sopstvenog identiteta pravo i potreba svake jedinke i ono se mora postovati. Cak i onda kad se ta opradjeljenja u potpunosti razlikuju.

Postujuci drugog, mi postujemo sami sebe, jer je drugi taj pred kog iznosimo svoj identitet i zahvaljujuci toj razlici izmedu nas mi postojimo, djelujemo kao jedinstvene i neponovljive licnosti, jedinstven i neponovljiv narod, nacija...

Ali da te razlicitosti su u krajnjem uredenju jedinstvo jednog identiteta, duh nas. Postovanje tih raznolikosti je neophodan element i on vodi ka spoznaji tog jedinstva i njihovog pripadanja istom.

Dakle, postovati tudu odluku da se izjasnimo kao pripadnik ove ili one religije, nacije, politike i slicno, je OBAVEZA I DUZNOST svih nas. Ukoliko mislimo i djelujemo na taj nacin, mi sebe unaprjedujemo kao tolerantne i pravicne ljude. Cak bivamo snaznije i slobodnije licnosti.

Medutim, taj osjecaj postovanja ne smije biti nametnut sa strane, on mora proizaci iz nas samih. Jer samo na taj nacin mozemo istinski i u potpunosti da se odnosimo prema drugom kao prema vrlo bitnom nama. To nije nimalo lak i jednostavan put, ali to moramo posmatrati kao imperativ, kategoricki imperativ (kako kaze Kant), kao osnovu moralnu normu.

Zarad zadobijanja slobode i dosezanja upotpunjenja sopstvene licnosti, imamo obavezu da nasu svijest podignemo na visi nivo. Nazalost, cinjenica je da mnogi ljudi, vecina njih, to ne shvata ovako. Zbog toga i dolazi do sukobljavanja, izmedu ljudi, naroda, religija.

Ti ljudi nemaju hrabrost da krenu teskim ili nuznim putem spoznavanja sebe i drugog, postovanja sebe i drugog.

Oni prihvataju obrasce, nametnute sa strane i to je problem, jer ta uvjerenje nisu proistekla iz njih samih, sto implicira da to nisu istinski, prirodna uvjerenja, njihova vlastita. Oni trebaju da prevazidu tu nametnutu, tudu svijest i da ispolje svoju koja ce se ugledati u spoznaji da smo svi isti, jednako vrijedni i da pripadnost nekoj religiji, naciji, politici nije niti smije biti uzrok konfliktu.

Ta visa svijest moze se posmatrati kao prevencija elementrnih sukobljavanja...

HVALA JOS JEDNOM