Govornici

Pozdravljam sve prisutne,

Zahvaljujem se SARAJEVSKOJ TRIBINI, Sabihi Hadzimuratovic koja je nama mladima dala priliku da govorimo na ovom velicanstvenom skupu.

"I bi rat. I bi klanje, ubijanje, silovanje, spaljivanje, masakriranje, bol, patnja, strah, strah..." Zasto? Zbog cega?

Zbog trulih ideologija, steteotipa, predrasuda, neopravdanih strahova sebe i drugih, odnosno zbog nedostataka postovanja sebe i drugih. A upravo to postovanje temelj je svakog zdravog odnosa medu ljudima i postulat progresivnih ideja.

Sta smo dobili od tog suludog konflikta? Nista dobro osim mogucnosti da ne ponovimo istu gresku i nade da mozemo stvarati bolje ljude, bolje drustvo i bolju buducnost. Za sve nas.

Dakle imamo sansu koju ne smijemo propustiti. Taj put koji je nuzan, tezak i bolan za sve nas, jer nosimo bolna iskustva i osjecaje koje prosto moramo izbaciti iz sebe, izvuci ih iz mraka i vidjeti ih na svijetlu. Niposto ih ne smijemo stavljati pod tepih, jer ce se gomilati i predstavljati pretpostavku i mogucnost novog konflikta. Da bih vam priblizio svu ovu poslijeratnu situaciju u BiH, posmatrajte je kao jednu deponiju smeca kojeg moramo da se rijesimo da bi se dobio cist prostor za izgradnju novih temelja. U ovom slucaju temelji su ono sto je zajednicko i u cemu se slazu svi narodi u BiH. Tu deponiju predstavljaju brojni problemi, naslaganja kojih se moramo rijesiti, jer trebamo mjesto za temelje. A to mozemo rijesiti samo nenasilnom komunikacijom, znaci razgovorom, diskusijom, dijalogom koji ce cesto biti nabijem emocijama, ali taj put mi moramo preci ma koliko bio bolan, jer on vodi boljem sutra i svijetlijoj buducnosti.

NENASILNA KOMUNIKACIJA podrazumijeva povjerenje koje je izgubljeno poslije rata, a ona je nuzna za prijateljske odnose medu ljudima.

Kako ponovo vratiti izgubljeno povjerenje? Vrlo je tesko, vrlo je bolno ali se moze ukoliko imamo volju, zelju i htijenje da se zrtvujemo.

Osim povjerenja bitna je SOLIDARNOST. Moramo se solidarisati medusobno zbog ratnih problema na koje nailazimo. Dnevno politicko manipulisanje nam ponekad ne dozvoljava da vidimo koliko smo slicni, ali ono treba biti stavljeno u drugi paln, sto ce nam pomoci da vidimo da npr. studenti iz Sarajeva, Banja Luke, Mostara imaju iste probleme, koji se ogledaju u losim uslovima skolovanja, nezaposlenosti, korumpiranim profesorima, losoj finansijskoj situaciji, nastavnom planu i programu koji vapi za reformom i slicno.

Ista je stvar i sa penzionerima i radnicima u oba entiteta. A ta populacija je vecinska, sto znaci da imamo mnogo toga zajednickog oko cega se moramo sloziti, solidarisati te tako izgraditi povjerenje, naravno nenasilnom komunikacijom.

Dakle, potrudimo se da ovi ciljevi ne ostanu samo prazne rijeci.

Hvala jos jednom.