Govornici

Kongres.

"Mi imamo oko i srce za zajednicku humanost u svim pjesmama i u tome vidimo mogucnost izgradnje mosta za druge nacije i kulture."

Ovo su rijeci Sepp Gregora.

Moja nacionalnost je njemacka. Rodena sam blizu Amsterdama. Preselila sam u Belgiju 1976. sa muzem i dva sina. U Moskvi sam provela skoro 5 godina, izmedu 1996. i 2000., kao i 4 godine u Sarajevu. Od januara 2005. ponovo zivim u svojoj kuci u Belgiji.

Danas sam ovdje jer me je organizatorica ovog kongresa zamolila da vas upoznam sa organizacijom

The Singing Bridge, sto je prevod originalnog imena Die Klingende Brucke.

Nakon Drugog svjetskog rata, Sepp Gregor (1903.-1987.), filozof iz Beca, bio je u ratnom zatvoru u Njemackoj sa ljudima iz razlicitih zemalja. Bio je iznenaden sto u groznim uslovima ljudi uspijevaju pjevati svoje narodne pjesme.

Sepp je okupio te pjevace i poceli su uciti pjesme jedni drugih.

Nakon sto je pusten iz zatvora, zelio je nastaviti i osnovao "Die Klingende Brucke" 1949. godine u Essenu u Njemackoj.

Sepp je zapoceo sakupljati pjesme iz cijele Evrope i kategorizirao ih je tako da budu lako prepoznatljive: Sve pjesme na romanskim jezicima oznacio je kao crvene, slavenske zelene itd. Takoder, sve pjesme je numerisao.

Porodicama i prijateljima ljudi koji su pjevali u Klingende Brucke ova se ideja svidjela toliko da su poceli osnivati grupu za grupom...

Cak su otisli i van Njemacke.

Veerle Deleyn, Belgijanka, jednog se dana odusevila nastupom jedne od ovih njemackih grupa. Tako je sa svojim muzem, opernim pjevacem, i skupa sa ostalim clanovima porodice, osnovala svoju vlastitu grupu u Kortenbergu, Belgija.

Godinu dana kasnije ja sam se pridruzila toj grupi. Jednom mjesecno smo se okupljali u kuci njenih roditelja, sa oko 20 clanova. Danas imamo 4 grupe, koje zajedno cine vise od 100 clanova.

Postoje dva vazna pravila za udruzivanje jedne grupe:

1. Da volis pjevati, nije neophodno biti profesionalac.
2. Da slusas objasnjenje pjesme, sadrzaj i, naravno, njenu historijsku podlogu...

A sada dolazimo do najznacajnijeg pravila. Historija se tesko moze shvatiti bez politickog posmatranja... Ali o politici se nikad nece diskutovati. Svi prihvatamo granice evropskih zemalja onakve kakve su danas, a ne kakve su bile.

Naprimjer, postoji slovacka pjesma napisana takoder na madarskom, sto je sa historijske tacke gledista logicno, buduci da je Slovacka ranije bila dio velikog Madarskog carstva. Ali, slovacki clan nase belgijske grupe o ovome ima drukcije osjecaje nego ja. Dakle, moramo razumjeti i prihvatiti jedne druge.

Danas imamo horove u Njemackoj, Belgiji i Francuskoj.

Jednom godisnje horovi se sastanu vikendom, naprimjer u Bonu ili Vaalbeeku (Belgija). Osim ovih vikenda, svake godine se organizuje jedna zajednicka sedmica.

Nase belgijske grupe (4) sastaju se jednom mjesecno i pjevaju narodne pjesme. Ucimo oko 5 novih pjesama za jedno vece, u cemu nam pomaze nas voda hora, gospodin Mik DeBoes, koji svira gitaru i klavir.

Veerle Deleyn vrsi istrazivanja o pjesmama; vrijeme porijekla, kompozitor, pjesnik, regija porijekla, znacenje i izgovor rijeci. Ukoliko je u mogucnosti, donosi CD sa pjesmom, ili samo sa tekstom koji je izgovorio neko iz te regije ili zemlje.

Izbor pjesama za jedno vece zavisi od sezone u godini, kao sto u proljece cvjeta cvijece, ili od zajednicke teme u pjesmama iz razlicitih regija/zemalja.

Zajednicka tema mogla bi biti upotreba tkanine; maramice, vela, sala ili pregace:

• Moja prva pjesma je bila "Il Mendili" (Turska, br. 387): Bijela pregaca bez ijedne mrlje, snjezno bijela, simbol je cistoce i nevinosti.
• U pjesmi "Mar Minalunk" (Madarska, br. 1261), djevojke ne kupe tresnje i stavljaju ih svoje kosare... NIPOSTO! Momci se penju na drvo i tresu grane, dok djevojke stoje ispod i hvataju tresnje u svoje pregace. Ova pjesma pokazuje ulogu momka i njegovu snagu, a djevojku kako ceka.
• U pjesmi "Louceni" (Tjech, br. 464) govori se o oprastanju djevojke (panenka = nevina djevojka) i momka: "Kada se oprastamo, brisemo svoje suze bijelom maramicom".
• U pjesmi "Ej skoda t'a sohajku" (Moravie, br. 998), momak, koji nije htio otici svojoj djevojci, pjeva: "Kada dodem, obrisat ces svoje suze crvenom maramicom".

Kasnije je pronadena druga varijanta, u kojoj je maramica bijela.

Svaki hor sastavljen je od razlicitih narodnosti, kao sto sam i ja - njemacki clan belgijske grupe. U ovom slucaju razlike nisu velike. Mi smo susjedi i jezici su nam prilicno slicni. Bilo je tako sve do srednjeg vijeka. Interesantnije postaje kada imamo, naprimjer, clana iz Latvije. Ona je organizirala turneju u Latviju i zakazala sastanke sa lokalnim horovima i ljudima koji su nas slusali i tako poceli pjevati svoje vlastite pjesme.

Uslijedila su putovanja u Madarsku, Rumuniju i Ekvador, a u aprilu 2003 otisli smo u Bosnu i Hercegovinu. Tu sam zivjela od decembra 2000.

Upravo dva mjeseca prije ovog putovanja, bila sam u mogucnosti osnovati internacionalni hor u Sarajevu, koji sadrzi neke od bosanskih prijatelja i clanova internacionalnog zenskog kluba Sarajeva. Nas prvi voda, Maho, bio je iz Tiblisi-a, a danas taj hor vodi osoba is Sarajeva. Clanovi su iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kazahstana, Engleske, Vijetnama, Holandije (ne ja), Belgije.

Kada je Singing Bridge dosao u Bosnu i Hercegovinu, dvije grupe su se sastale i svi smo proveli predivno vrijeme pjevajuci i jeduci bosansku hranu i pica.

Imali smo organizovano razlgedanje Sarajeva i sastanak sa Pontanima. Tamo su ideje iste. Napraviti most izmedu grupa sa razlicitim religijskim podlogama.

Oni su profesionalci i vec sam ih poznavala po njihovoj izvedbi u Domu armije.

Imali smo nastup u Gorazdu i Ustikolini zajedno sa kulturnim grupama sa tog podrucja, pjevali smo i plesali narodne plesove. Ples i muzika sjedinjuju; ovo je bilo ocigledno kada nastupali u domu staraca.

Oni su slusali nase pjesme iz razlicitih zemalja, ali kad smo poceli pjevati pjesme "Kad ja podoh", ili "Sinoc ja i moja kona", postali su veoma entuzijasticni.

Za mene je najljepsi trenutak bio kada sam razgovarala sa jednom od starica, 100-godisnjakinjom: kada sam je pitala da li su joj se svidjele pjesme, rekla je da jesu i pocela pjevati neke pjesme Korana, jedine stvari koje se danas prisjeca.

Pjevajuci u razlicitim restoranima u kojima smo vecerali, bili smo iznenadeni spontanim reakcijama ljudi koji su takoder pjevali s nama.

U Sinagogi smo takoder imali nastup zajedno sa zenskim horom iz Dobrinje i Bascarsija KUD-om.

Nasa grupa veoma je zadovoljna sto je upoznala toliko ljudi iz Bosne i Hercegovine, kako mladih tako i starijih, koji tako dobro poznaju svoje narodne pjesme i sevdalinke.

Kada smo posjetili most u Gorazdu, tunel u Sarajevu, te mostove u Visegradu i Mostaru, tako smo dobro shvatili znacenje rijeci MOST.

Oni uistinu sjedinjuju.