Govornici

Dijalog izmedu kultura

Prije svega, moram reci da smo mi, cije je podrucje rada kinematografija i film, uvijek u pozadini, iza kamera, te da ljudima postavljamo pitanja i slusamo ih. Tako mislim da je prezentacija najtezi posao na svijetu. Ljubomoran sam na pozorisne glumce i nacin na koji igraju ispred 1000 lica, ali ja nemam takav talent!!!!!

Mislim da je vrijeme da govorim o svojoj specificnoj temi, a to je "kulturalno posredovanje kinematografijom".

Vjerujem da je sedma umjetnost danas najimpresivnija i najprosirenija umjetnost u svijetu. Iako smo svjedoci svakodnevnim poboljsanjima interneta i elektronskih mreza, znamo da je utjecaj filma ili dokumentarca na TV-u mnogo jaci od toga. Upravo to je razlog zasto se sedma umjetnost ili kinematografija naziva najkompletnijom umjetnoscu.

Mozemo reci da stvaranje digitalnih sistema i upustanje u komplikovane radnje u procesu filmske produkcije predstavlja revoluciju u umjetnickoj industriji ovih godina, a reflektuje se kroz paznju gledalaca.

Prihvatamo znacaj kinematografije i umjetnosti snimanja u promoviranju moralnosti ili bojkotovanju neke kulture ili ideja, buduci da smo ranije govorili o njihovoj ulozi. A`abas Kiarostami, poznati iranski reziser, u intervjuu na jednom filmskom radiju je rekao: "Za film se kaze da je dobar kada, nakon sto izadete iz kina, nakon nekoliko minuta najednom pocnete analizirati film i glumce, scene i radnje i..."

Tako dobar film ostavlja impresije u mislima gledalaca dug vremenski period, npr. siguran sam da su mnogi od nas tokom 1980-tih zamisljali svoje snove u liku Arnolda ili ROCKY, kao da se takve stvari uvijek dogadaju u velikom ili malom broju situacija.

Znamo da su ovakve vrste utjecaja direktno povezane sa socijalnim znanjem i kulturom. Sa novim izazovima u svijetu, kultura ljudskog bica preci ce u trazenje, brzo citanje, prelazak na drugu aktivnost. Ovakva vrsta ljudi ne zeli do kraja procitati knjigu, buduci da moze surfati internetom i pronaci predmete svog interesovanja brzim pristupom. Covjek je prisiljen da vjeruje svemu sto vidi; nije raspolozen za trazenje i biranje. Mozda vam mogu reci vazne vijesti i to je cinjenica monopolizacije. Svakodnevno smo okruzeni razlicitim informacijama i ljudi nas lazu. Svakog trenutka ocekujemo veliku eksploziju informacija.

Jedno od ovakvih oruzja je film, a vlasnici svjetskih medija zaista razumiju snagu ovog oruzja. Normalni gledaoci osjecaju da su sve stvari na filmu ili TV-u tacne i vjerodostojne, i iako su pametni, na kraju nece sumnjati u osnovu filma. Ono o cemu govorim, su stvari previse ocigledne na svakodnevnim TV vijestima.

Kada se radi o TV dokumentarnim filmovima koji imaju milione gledalaca, ova snaga je previse senzitivna i ozbiljna. To znaci da se ovakav film moze upotrijebiti na ispravan nacin, ali i vrlo besramno zloupotrijebiti. Kao sto je rekao jedan poznati reziser, cije sam ime nazalost zaboravio: "Ako zelite biti uspjesan reziser, morate imati sposobnost da na jednostavan nacin ucinite da drugi vjeruju u vasu laz, kao i natjerati ih da zbog te lazi zaplacu.

Kad god razmisljate o ovoj strani cinjenice, smatrate je jos strasnijom. Jer, vecina ljudi zna da ono sto im u fikcionom filmu predstavljamo kao krv, ustvari nije krv nego boja, ili da ce se Arnold ponovo u istom filmu vratiti u kaputu i hlacama i Papillionom, iako je umro u posljednjoj sceni. Ali, ista ta vecina, kada gleda dokumentarni film, suvise je impresionirana i vjeruje svemu sto vidi, jer vjeruju da su sve te stvari istinite i dokazane. Ja licno, koji sam producirao vise od 10 dokumentarnih filmova, vjerujem da dokumentarni film ne postoji, jer se stvarne cinjenice i ono sto se uistinu desilo nikada ne prikazuje u filmovima, pa cak ni dokumentarnim, te da realnost postoji samo u skrivenim kamerama. S druge strane, ponovo pravimo dokumentarne filmove uprkos svemu. Uz sve ovo, jos uvijek govorim da sedma umjetnost ima znacajnu ulogu u oblikovanju ljudskih umova sirom svijeta, kao i da filmovi mogu pokrenuti ili prouzrokovati pokretanje akcije.

Mir je jedna od najljepsih rijeci na svijetu, iako se, nazalost, sve vise i vise udaljavamo od mira. Svaki dan i u blizini i daljini vidimo rat i krvoprolice.

Sjecam se jednog od svojih prijatelja u Sofiji koji mi je rekao: "Nakon svega ovoga, na TV-u zelim slusati samo vremenske prognoze, jer sve ostale vijesti odnose se samo na ubijanje, kidnapovanje, rat, uzimanje talaca."

Vec nekoliko godina razgovor o miru je nedostizan. U danasnjoj situaciji nazalost nemam svijetlu ideju o svjetskom miru, jer velike sile ili, tacnije, velika sila koja igra ulogu oca svih nacija, bez ikakvog razloga ratuje pod izgovorom borbe protiv terorizma ili stvaranja demokracije, dovodi svoju vojsku u one zemlje i neduznim ljudima koji su osudeni na smrt jer su muslimani, kao i djeci koja postaju sirocad.

U ovom svijetu u kojem su nemoguci pregovori o miru i takvim stvarima, vjerujem da kinematografija i film mogu biti efikasni. Duznost je naseg ljudskog bica da idemo u tom pravcu. Jer, producirati dobar film ima isti utjecaj kao internacionalni mirovni ugovor, i obrnuto, anti-mirovni film moze djelovati kao tenk T90, a ja zaista ne bih zelio biti voda tenka T90 u sudbini svjetskog mira.

Razgovor o kulturi mira koja je danas toliko neophodna svim narodima, je jedna od najljepsih diskusija. Kako bi smo doprinijeli miru, moramo analizirati njegovu definiciju. Rijec "peace" dolazi iz latinskog jezika, korijen rijeci je "pasisi" sto znaci dogovor, razumijevanje. U razlicitim zemljama ovih je godina znacenje mira izmijenjeno. Mir ima dva aspekta: jedan je drustvo bez rata, a drugi istinska sreca i uspjeh u tom drustvu. Kant je napisao recenicu o miru: "Mir je zakon prirode, koji se moze dostici vremenom." Mozemo reci da je mir odnos medu ljudima, u kojem se postuju uvjerenja i razlike u kulturama jedni drugih. Dogovori su glavni uslovi za mir i kinematografiju. Ovaj milenijum zapoceo je teorijom Mohammada Khatamija, predsjednika Irana, o kulturnim pregovorima, koja se kosi sa Huntingtonovom teorijom, zasnovanom na ratu medu kulturama. Kao i Koochiro Matsura, generalni sekretar UNESCO-a, znamo da su kulturni pregovori direktno povezani sa mirom. Prije svega, moramo poceti razgovarati u svojim domovima, moramo uciti svoju djecu i o tome kako graditi odnose sa svojim bakama/djedovima, ujacima... Moramo im dopustiti da govore. Znacajan korak u postizanju mira je tolerancija jednih prema drugima. Velika je i realna cinjenica da cak ni u malim problemima nemamo sposobnost postivanja drugih ideja i upravo ovaj problem umnogome uzrokuje ratove i izazove. Kada bolje razmislimo, tako je jednostavno kada glava drustva ne prihvata ideje drugih, bez obzira da li su razumne ili nerazumne, i upotrijebi svoju silu da natjera druge da se ponasaju kako on zeli. Bog nam je rekao: "Ti si moje remek-djelo i ja te ucim da govoris", dok druga stvorenja nemaju tu sposobnost. Pa zasto onda ne koristimo ovaj talenat? Jack Deloze, inspektor UNESCO-a, rekao je da ove godine moramo promijeniti neke dijelove poruke, "edukaciju" zamijeniti "edukacijom o zajednickom zivljenju".

Uredu, da ne izgubim glavnu svrhu ovog govora...

Edukacija za kulturu mira kinematografijom i filmom je veoma znacajna. To nije teorija, buduci da mi radimo vise nego sto govorimo. Mozda cemo jednog dana moci govoriti o svjetskoj mirovnoj komisiji. Ipak moramo imati na umu da vecina politicara u svijetu ne razmislja kao vi i ja. Jedna od tajni postojanja mnogih sila i vlasti u svijetu zasniva se na stalnoj medusobnoj borbi, tako da se prevazilazenje njihovih uvjerenja ne cini jednostavnim. Ja licno vjerujem da je kinematografija i film najznacajniji i najefikasniji element u poducavanju o miru i zajednickom zivljenju u miru, a u ovoj osjetljivoj situaciji samo mogu reci: duznost svakog slobodnog rezisera ili producenta je skretanje paznje na ovaj problem. Na drugoj strani svijeta, nova vlast poznaje snagu kinematografije i pravi razlicite filmove o ratovima i smijesnim razlozima zasto salje svoju vojsku u drugu zemlju za stvaranje demokracije... da bi ubijedila ljude; hej ljudi!! Slijedite nase ciljeve i vjerujte da je sve sto radimo od velike koristi za covjecanstvo.

Prikazivanje djelomicno istinitih filmova o ratu u Iraku u Evropi zbunjuje ovdasnje ljude. Svaki dan gledamo kako semi-vojne grupe ubijaju bezbroj ljudi. Da li je zaista tako? Znam da stvarna cinjenica nije samo to, jer dolazim iz zemlje na Srednjem Istoku koja se uvijek u historiji suocavala sa razlicitim ratovima i borbama, buduci da ima ogromne rezerve nafte. Osjetio sam rat svakom celijom svog tijela i tokom rata shvatio prljave politicke igre. Nakon nekoliko godina shvatio sam i snagu monopolizacije TV-a i drugih zapadnih mreca. Zato sa sigurnoscu tvrdim, da cinjenica nije samo ono sto vidite.

Ambro Biens je rekao: "Mir za politicare je samo pauza za pripremu novog rata." Jos jednom ponavljam: u komplikovanoj svjetskoj atmosferi danas, imam duznost u ime svoje religije, islama, i jednog od njegovih znacenja, mira, produciram filmove sa znacenjem mira, koji ce uciniti doprinos u sprijateljavanju nacija.

Jos od pocetka kinematografije, autori i reziseri posebnu su paznju obracali na rat, to jest djela, motivacije i druge stvari. Ovi aspekti rata pretvaraju film u dramatican subjekt za nas i gledaoce. Vremenom su producenti prepoznali benefite koje donosi mir i poceli su stvarati filmove na tu temu. Broj filmova na temu mira nije bio velik u to vrijeme; jedan od njih bio je "Born of a nation" (1915.). U tom periodu, vjerovatno je prvi film bio krati film pod nazivom "Princess" Roberta Polla 1898, koji govori o vojniku koji bjezi od rata. Nakon Prvog svjetskog rata i njegovih tragicnih posljedica, od kojih su 8 miliona ubijenih ljudi i pola unistene Evrope, reziseri pocinju producirati filmove o unistenom dijelu Evrope i lutajucim ljudima.

Uvijek se sjecam zlatne recenice Seyeda Hassana Nasera, jednog od poznatih lica islama, koji je rekao: "Imamo probleme jedni sa drugima zbog svega, osim nacina kako unistiti svijet."

Svi mi razumijemo da rat nije zavrsen i da je dobio odbojan i opasan prizvuk. Znamo za fatalno bombardovanje ovdje na Balkanu, u Sarajevu, znamo koliko je ljudi poginulo... U Bosni se desavalo da vojska sijece glave jednogodisnje djece, ciji je jedini zlocin bila muslimanska pripadnost. Cak i danas, djeca u Iraku ponekad ne mogu ici u skolu jer su uplasena, mozda se nece moci vratiti kuci, ako je uopce imaju; kao u Sudanu, dok za Palestinu nemam sta reci. Mi danas imamo rat, a svjetski mir jos uvijek ne.

Mislim da je filmska umjetnost kao javni medij efikasna i da, uz odgovarajuce programiranje i kontinuiranim radnjama, tokom godina produciranja fikcionih filmova i dokumentaraca o miru, moze najvise doprinijeti postizanju korektne kulture mira sirom svijeta.

I ne zaboravite: prije iznosenja naseg misljenja, bolje je prvo na trenutak razmisliti o misljenju nekog drugog, mozda je upravo on upravu.

Na kraju, zelim se zahvaliti na dobrodoslici, Bog vas blagoslovio.

Zavrsavam svoj govor posljednjom recenicom jednog od mojih dokumentarnih filmova.

Nadam se da cemo jednog dana dozivjeti vrijeme bez ratova. Zelim vam sve najljepse.