Sabiha Hadzimuratovic

Sabiha Hadzimuratovic, Direktorica Sarajevske Tribine

III medunarodna konferencija

"Obrazovanje za kulturu"

26.06-28.06.2004

Ovo su nasi treci susreti, konferencija, koja zeli i nastoji ukazati na vaznost obrazovanja u svijetu u kojem je mir visestuko ugrozen.

Mnogima se cini da je ovaj projekat, ovdje, sa nase strane, uzaludan trud. Mozda, ali cini mi se da trud, na mjestu na kojem je taj mir tako dugo i tragicno bio ugrozen, ima smisla i opravdanja.

Stavise, on se namece kao imperativ, posebno kada se prestankom stvarnog rata nastavljaju drugi ratovi, od kojih je onaj za pobjedu prava na jednake uvjete obrazovanja za sve najvazniji.

Svjedoci smo situacija u kojima se sve vise i sve beskrupuloznije prava na obrazovanje uskracuju mnogima; zenskoj djeci, siromasnima, manjinama.

Inicijatori tih ogranicenja su razne politicke, vjerske, drustvene grupacije. U rezultatu, vidimo sto postizu i dobijaju. Mase s kojima se moze manipulirati ... Ljude nezadovoljnji svojim statusom, prevarene, osiromasene i razljucene.

Ova slika u pesimistickim tonovima, nazalost preovladava u cijelom svijetu. I ti tamni tonovi sve vize zamagljuju perspektive buducnosti razlicitih ljudi, njihovih statusa, obrazovanja, politickih, materijalnih i moralnih. Sve vise ljudi biva uvuceno u razne igre velikih, mocnih, onih koji su spremni da svoju nadmoc ostvare preko leza tuze potcinjenosti, bijede, neznanja. U borbi protiv tih zala sadasnjice, nazalost, onima koji imaju druge i drugacije vizije i zelje za buducnost, nadam se da nije pretjerano reci cijelog covjelanstva, na raspolaganju su ogranicena sredstva.. Ustvari, ta sredstva i ne postoje, ona su samo sugestije, neobavezne pisane i govorne opomene svim ljudima, pojedincima i grupacijama na opasnosti koje predstavljaju ogranicenja u pristupu obrazovanju, neznanje. I ova konferencija, i svi njeni prilozi, postovani gosti, dio su , nadam se, tih sredstava, naizgled bez moci i utjecaja, ali ipak sa snagom koju moze proizvesti samo dobra volja i preporuke za vaznost obrazovanja, kulture, kao najplemenitije od svih ljudskih djelatnosti. Naravno, niko nije toliko naivan da ocekuje da i ovaj skup ponudi rjesenja, izmjeni svijet. Takve ambicije nemamo i ne mozemo ostvariti, ali ono sto mozemo jeste, opet, ukazati na vaznost obrazovanja, kulture pa i umjetnosti na oblikovanje miroljubive svijesti, svijesti tolerancije i razumijevanja...

U tom smislu i duhu zelim da protekne i ova konferencija. Ako pri tome glasovi sa nje dopru do makar nekoliko desetina ljudi smatrat cu da je ova sesija uspjela.

Sabiha Hadzimuratovic