Sanela Pasic Delahmetovic

Sanela Pasic Delahmetovic, Banja Luka, BiH

Obrazovanje:

• Univerzitet Banja Luka, Pedagoska akademija, nastavnica razredne nastave.

Profesionalno iskustvo:

• 1990/1996 rad u Osnovnoj skoli kao nastavnik razredne nastave.
• 2001/2003 koordinatorica i clanica tima programa iz izgradnje mira "Alternativa = MIR", za mlade sa podrucja ex. YU.
• Program i projekt koordinatorica u Helsinskom parlamentu gradana Banja Luka.

Publikacije:

Regionalni Mirovni direktorijum aktivista i organizacija sa prostora BiH, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije i Srbije (stampano na cetiri jezika - bosanski, makedonski, albanski, engleski).

"Uloga nevladinih organizacija u obrazovanju za mir"

Kada govorimo o kulturi mira, svjedoci smo da se tek u zadnjih desetak godina intenzivno prica o ovoj temi na nasim prostorima. To je zasigurno posljedica proteklih tragicnih ratnih zbivanja. Na svjetskom nivou govoreci, kultura mira i rada na prevenciji sukoba, dosta je starijeg datuma i sama organizacija Ujedinjenih nacija ima takvu misiju. I pored donekle organiziranog rada na svjetskom nivou, da se sprijece ratovi, zadnja istrazivanja organizacije Ujedinjanih nacija pokazuju da se svakodnevno vode ratovi sa stradanjima i gubicima ljudskih zivota. Kultura mira je mnogo starija i od ovih nama poznatih organizacija. Ja bih rekla da se kultura mira nalazi u religijama i svetim knjigama. Boziji poslanici, njihovo ponasanje i rijeci su najbolji primjer upravo Kulture mira.

Termin obrazovanje za mir, vecina ljudi povezuje sa ratom. Medutim, to se ne odnosi samo na odsustvo rata, vec i na nenasilno rjesavanje sukoba u razlicitim aspektima zivota. Odnosi se na uvazavanje razlika koje mogu biti socijalne, generacijske, rasne, spolne, religijske, osobne i sl. Stoga, nema nista uzvisenije nego uspostaviti mir medu ljudima i ici putem mira.

Mir znaci sigurnost u privatnom i javnom zivotu, uzejamno povjerenje, dobrosusjedske odnose i slicno. Veliku ulogu u obrazovanju za kulturu mira su imale i imaju nevladine organizacije.

Nevladine organizacije pripadaju trecem sektoru drustva i kako mi aktivisti ovih organizacija kazemo, imaju ulogu da "popune prazninu u djelovanju i radu prva dva sektora" tj. drzavnog i privrednog.

Nagli porast lokalnih nevladinih organizacija, uslijedio je neposredno poslije rata, zbog zelje ljudi da poprave "stetu" ratnih desavanja, kako one materijalne, tako i one duhovne prirode.

Mnoge organizacije su za svoje misije i programe rada uzele zadatak prevencije buducih sukoba i izgradnje mladih tolerantnih licnosti naseg drustva. Mnogi programi su preuzeti od stranih medunarodnih organizacija, ali su se vremenom sve vise prilagodavali nasem podnjeblju i mentalitetu nasih ljudi.

Prve godine rada nevladinih organizacija i formiranje treceg sektora u cilju izgradnje civilnog drustva, prolazile su nezamjeceno od strane drzavnih, drustvenih institucija, ali ne i od naroda. To mozemo zahvaliti nesebicnom i pozrtvovanom radu ljudi, aktivista treceg sektora koji su pomagali socioekonomski, fizicki, duhovno i moralno srozanom stanovnistvu.

Direktni programi nevladinih organizacija koji zadovoljavaju iskrene potrebe stanovnistva su u osnovi bila podloga za razvoj kulture mira na ovom podrucju. Rad na preradi traumatskih iskustava, edukacija sa ciljem usvajanja znanja i vjestina kreativnog ophodenja sa sukobom, nenasilna komunikacija, razbijanje predrasuda, samo su neke od brojnih sadrzaja rada nevladinih organizacija u cilju izgradnje kulture mira.

Osnovica svega cine odgoj i obrazovanje mladih ljudi da izrastu u tolerantne licnosti, koje su spremne prihvatiti u prvom redu sebe sa svim svojim manama i nedostacima, kao i vrlinama, ali isto tako da prihvate druge oko sebe uvazavajuci njihovu razlicitost u svakom pogledu ( u pogledu stavova, misljenja, govora, obicaja, oblacenja, boje koze, ...).

Nevladine organizacije su te koje su prve razbile meduentitetske barijere u Bosni i Hercegovini, (1996. god. su odrzane prve konferencije za ucesnike iz cijele BiH), Kao sto su pocele i graditi razrusene mostove povezanosti mladih iz ex-Jugoslavije.

Mladost jedne zemlje je njena buducnost, a povezivanje i priblizavanje mladih, kao i medusobno upoznavanje, mladih ovog regiona, najbolje ruse sve stereotipe i predrasude jednih o drugima. Upravo je to osnova uspostavljanja dijaloga koji vodi ka trajnom miru.

Kada pricamo o obrazovanju za mir, moramo naglasiti da drzavni sistem obrazovanja, sa svojim odgojno - obrazovnim zadacima ima za cilj izgradnju svestrano razvijene licnosti, znaci i tolerantne licnosti, gradanina svijeta. Ali u preobimnosti nastavnih planova i programa, teziste obrazovnih institucija je preslo na obrazovanje, aova bitna odgojna komponenta je donekle zanemarena.

Nevladine organizacije su i tu pokusale da u skladu sa svojim mogucnostima kroz neformalnu edukaciju pokriju i taj dio obrazovnog segmenta, toliko bitnog za razvoj drustva. Kroz interaktivne metode radionicarskog oblika rada, uspjele su objediniti i obrazovni i odgojni uticaj na mlade kroz mirovnu edukaciju.

Brojni programi regionalnog karaktera kao sto su MIRamiDA Plus, Alternativa=MIR su bili osnova za uspostavljanje kulture mira. Iz ovih programa su se izrodile brojne mirovne organizacije i mirovni aktivisti, koji danas svojim radaom jacaju, razvijaju i njeguju kulturu mira.

Kultura mira je sirok i sveobuhvatan pojam, a isto tako nam je prijeko potreban u ovom 21 stoljecu kada je covjek zahvaljujuci tehnoloskom napretku presao sigurnosnu granicu i sa svojim vojnim potencijalom ugrozio citavu planetu Zemlju, koja bi se u slucaju nuklearnog rata mogla potpuno razoriti i nekoliko puta.

Kulturu mira je nemoguce ostvariti bez edukacije za mir, odnosno obrazovanja za mir, koju na zalost na nasem podrucju gotovo iskljucivo sprovode nevladine organizacije. Za nadati se da ce zbog prijeke potrebe i druge obrazovne ustanove i institucije u sklopu svojih mogucnosti uvrstiti i raditi na obrazovanju za mir. Samo jednim sveobuhvatnim, uskladenim i kontinuiranim djelovanjem mozemo reci da u pravom smislu gajimo kulturu mira kod buducih narastaja.

Svaku priliku bi trebali iskoristiti da nam bude pokretac i inicijator umrezavanja i zajednickog uskladenog rada svih institucija, ustanova i organizacija, da ne sutra, nego danas, pocnu djelovati na uspostavljanju kulture mira kao prioritetnog dijela zivotne filozofije ljudi.

I za kraj, smatram da kultura mira nije predmet koji se uci, kao lekcijsko gradivo, nego znaci sazivljavanje i zivljenje sa mirom u sebi, kao jednom moralnom komponentom sistema vrijednosti ili u jos boljem slucaju kao dio strukture licnosti.